Jedna od tema o kojoj se gotovo svakodnevno priča i čije se posljedice sve više osjete, jeste migracija ljudi na Zapad u želji da pronađu bolje uslove za rad i život. U tom kontekstu, poslodavcima ljudi postaju sve važniji, a njihovo zadržavanje i privlačenje, jedan od prioritetnih zadataka.
Upravljanje je umijeće. Upravljanje ljudima danas traži nešto više – umjetnost upravljanja.
U narednom periodu ćemo objaviti seriju blogova koji streme da pokažu taj prelaz, od umijeća do umjetnosti upravljanja ljudima. Nadamo se da će ovi blogovi biti zanimljivi i korisni preduzetnicima, direktorima preduzeća i njihovim saradnicima koji brinu o ljudskim resursima.
Najvažnija pravila
Kako ljudi postaju sve važniji resurs, tako i upravljanje ljudima postaje najvažnija menadžerska stvar. A kako su ljudi najsloženiji resurs organizacije, može se očekivati da to bude i najkomplikovaniji posao za menadžere, posebno za preduzetnike koji postaju menadžeri. Može da bude, ali ne mora da znači, kako se u žargonu često kaže. Može da bude, ako previše čitaju o tome iz „debelih knjiga“ o menadžmentu ili nekritički slušaju profesore ili konsultante koji od toga prave čitavu nauku, a u životu nisu donijeli nijednu ozbiljnu odluku iz ovog područja. Ne mora da znači, ako znaju ovaj dio posla dovoljno dobro kao i dijelove koji se tiču tehnologije ili finansija.
Osnovno pravilo dobrog upravljanja ljudima je jednostavno, kao što su jednostavna sva dobra pravila. A dobra upravljačka pravila nisu nastala u kabinetima, već su izvučena iz praktičnog djelovanja najboljih menadžera. Ovo je formulisao Piter Draker (Peter Drucker), istinski guru menadžmenta, pomno prateći najbolje američke menadžere. Najbolji menadžeri su donosili i najbolje odluke o ljudima. Zasnivali su ih na dobrom poznavanju snaga i slabosti (prednosti i nedostataka) svakog od svojih ljudi i onda su im dodjeljivali poslove u kojima mogu dati najveće doprinose (tako da njihove snage dođu do izražaja što više, a njihove slabosti budu što manje primjetne).
„Efektivne organizacije raspoređuju ljude na poslove na kojima mogu pružiti najviše. One ljudima biraju mjesta – ili daju ljudima da sami izaberu šta će raditi – prema njihovim snagama.“ (Drucker, 2000).
To je, u stvari, drugo pravilo. Prvo se tiče vas samih kao menadžera. Ne možete dobro upravljati drugima, ako ne upravljate sobom kako valja. A na upravljanje samim sobom primjenjuje se ono malopređašnje pravilo: upoznajte svoje snage i slabosti i onda radite tako da vaše prednosti dođu maksimalno do izražaja, a iskoristite druge da „pokriju“ vaše slabosti. Ova osnovna ideja može dalje da se razvija: birajte bolje od sebe za saradnike; ne radite ono što vaši ljudi znaju bolje od vas… O tome kasnije, kad dođe vrijeme.
Savjetujem da koristite Drakerovu preporuku o četiri prava načina za razvoj i motivaciju vaših radnika:
- Poznavati snage ljudi (u čemu su dobri),
- Postaviti ih tamo gdje mogu dati najveće doprinose,
- Tretirati ih kao kolege, saradnike, ne kao podređene,
- Izložiti ih izazovima.
Preporučena literatura:
Drucker, P. F. (2000). Managing Knowledge Means Managing Oneself. Leader to Leader, 16(2).