Postoji određena sličnost između direktora i trenera. I direktor i trener određuju strategije i taktike svojih timova – prvi stvarajući profitabilne proizvodno-tržišne kombinacije i podešavajući tzv. marketing miks prema konkretnim kupcima u konkretnom vremenu, a drugi stvarajući tim sa prepoznatljivim stilom igre i podešavajući ga prema konkretnom protivniku, takmičenju i trenutku. Uspjeh u realizaciji odabranih strategija i taktika u oba slučaja prvenstveno zavisi od ljudi koje su odabrali, njihove pripremljenosti, uigranosti, motivacije i razumijevanja dodijeljenih zadataka.
Uporedimo sazrijevanje dobrog direktora, koji zna da upravlja ljudima, sa stvaranjem dobrog fudbalskog trenera. Nisu svi dobri fudbalski treneri bili odlični igrači, ali su skoro svi počeli kao igrači. Vremenom se među igračima izdvajaju vođe, igrači sa karakterom, koji mogu „povući“ cijeli tim, čija se riječ uvažava i kod igrača i kod uprave i kod navijača. Takvi dobijaju ulogu kapitena. Kad smo kao klinci igrali svakodnevne derbije na ulici ili na livadi, kapiten je bio sve: i strateg, i selektor, i trener, i glavni navalni i odbrambeni igrač, zavisno od rezultata. Osnivač malog preduzeća upravo to radi. Bira prve saradnike, određuje ko će šta raditi, objašnjava pravila i uigrava svoj mali tim, ali glavninu svoga vremena i energije usmjerava na izvršavanje (ne na organizovanje) glavnih poslova od kojih zavisi finansijski učinak preduzeća. Fudbalskim žargonom, više je igrač nego trener. Kad preduzeće izbori svoje mjesto na tržištu (izgura prvu sezonu i opstane u ligi), težiše se prebacuje na organizacionu, menadžersku stranu. Zna se šta radi dobar trener: bira igrače, podiže nivo njihovih igračkih sposobnosti i vještina, uigrava tim, detaljno objašnjava i uigrava taktičke varijante, objašnjava svakom igraču šta od njega očekuje, podiže energiju i stvara moral tima… Dobar direktor (obično i vlasnik) rastućeg malog preduzeća ne radi ništa drugo. Umjesto da sam trči po terenu, pažljivo bira svakog svog saradnika, obučava svakog za poslove koje treba da radi, saopštava šta se očekuje od njega u konkretnom zadatku i provjerava da je zadatak razumljen, motiviše svakog i stvara kolektivni osjećaj, moral i karakter tima. Kao i u fudbalu, i ovdje je dobra improvizacija rezultat dobre pripreme.
Loš je trener onaj koji bira igrače lošije od sebe. Loš je trener onaj koji igra bolje od svojih igrača. Lošem treneru su krivi igrači… Možemo ovako nastaviti još nekoliko pasusa. Poenta je u tome da ponovo primjenimo analogiju. Dakle, loš direktor bira saradnike lošije od sebe. Dobar direktor bira saradnike bolje od sebe. Loš direktor radi poslove bolje od svojih ljudi. Dobar direktor ne okrivljuje saradnike za neuspjeh, već analizira šta je on sam propustio da uradi i izvlači pouke.
Kako vi birate saradnike i da li ste prvenstveno igrač, kapiten ili trener?