Odlučite šta hoćete: da imate radnike koji misle da su plaćeni da rade od 7 do 15 sati (ili od 8 do 16, 9-17, nije važno, dakle 8 sati dnevno) ili radnike koji vjeruju da su plaćeni da ostvare učinke, da budu djelotvorni. Ako se odlučujete za prvu varijantu (od-do, 8 sati), onda je stvar jednostavna: disciplina i kontrola pri ulazu i izlazu. Ako pooštrite disciplinu i kontrolišete kada se dolazi na posao i odlazi sa posla, dobićete to što ste i htjeli: ljude koji itekako vode računa o tome da dolaze i odlaze na vrijeme, a ne vode računa o učinku. Ako nema rezultata, nije problem u vašim ljudima, već u vama.
Nagledao sam se novopečenih menadžera koji suštinu svog novog posla, u organizaciji koja je do tada bila poznata po dobrim učincima, vide u revnosnoj kontroli vremena kad ljudi dolaze i odlaze, u strogom bilježenju svake minute odsustva i onda umanjivanju plate na kraju svakog mjeseca… Poslije nekog vremena se čude kako nema rezultata i zašto najbolji odlaze negdje drugdje.
Prvi rezultat ovakvog menadžerskog ponašanja uvijek je odlazak najboljih. Drugi rezultat je gubitak rezultata. Treći rezultat je gubitak sposobnosti organizacije da proizvodi rezultate i dobija nove poslove.
Za učinak će trebati nešto drugo. Ovdje već važi malo složenija formula:
Ne radi se, ipak, o višoj matematici. Stvar mogu razumjeti oni koji imaju samo par razreda osnovne škole, a trebala bi biti očigledna onima koji imaju položenu „malu maturu“.
Ostavimo po strani okolnosti. Učinak vašeg (sa)radnika zavisi od onoga što on ili ona hoće da uradi i od onoga što može da uradi. Pod prvim se obično podrazumijeva motivacija, a pod drugim splet sposobnosti, znanja i ovlašćenja. Ono što formula poručuje je da se do učinka ne dolazi sabiranjem ove dvije komponente, već njihovim množenjem. A to znači da, ako je bilo koja strana jednaka nuli, onda će i radni učinak biti jednak nuli.
Drugim riječima, možete imati savršene sposobnjakoviće i znalce, čak i sa širokim ovlašćenjima, a nikakav rezultat, ukoliko oni nisu motivisani kako treba. Isto tako, rezultat će izostati i ako imate diletante koji „izgaraju“ na terenu, ulažući veliku energiju i entuzijazam u ono što rade, jer će vjerovatno raditi pogrešno.
Ako želite da vaši ljudi proizvedu učinak, rasporedite svoju pažnju kao menadžer i na jednu i na drugu stranu, nastojeći da unaprijedite i komponentu htijenja i komponentu sposobnosti. Dakle, istovremeno i podsticaji (materijalni i nematerijalni) i osposobljavanje (sa postepenim proširivanjem ovlašćenja). Ako nešto „škripi“ sa učincima vaših ljudi, pogledajte gdje škripi, na strani sposobnosti ili kod motivisanosti. Tamo gdje je problem, tamo i djelujte. Džaba vam je obučavanje ako je problem u nedostatku motivatora. Opet, možete ih motivisati koliko god hoćete, ako nemaju blage veze šta i kako treba da rade.