Potičući inovacije

Razvijam novu metodu izgradnje kapaciteta i pristupa treningu koja objedinjuje moj rad na promociji inovacionih sistema i moj rad na poboljšanju tehnologije i inovacionog menadžmenta. Zovem je: “Potičući inovacije”.

Izabrao sam riječ “potičući” zato što ima pozitivniju konotaciju od provociranja ili podsticanja. Dok se radi o glagolu sa uglavnom pozitivnim prizvukom, agresivniji je od podrške, omogućavanja ili ohrabrivanja, čak i stimulisanja. Smatrali su me u prošlosti za poticatelja promjena, zbog toga sam mislio da je ovo dobra ideja.

Zbog čega je ovaj trud prije svega potreban, a potom i koristan?

Moj rad na inovacionim sistemima je uglavnom orijentisan ka asistiranju mezo organizacijama, poput centara tehnološkog transfera, istraživačkih centara i univerziteta, da budu reaktivniji na potrebe privatnog sektora. Dok je potrebno tek par intervjua nekog od rukovodioca ovih institucija sa par vodećih preduzeća da bi institucija poboljšala svoju ponudu privatnom sektoru, to ne bi riješilo problem koji se ogleda u tome da ta vrsta institucija često treba kontinuiran proces inovacija unutar sebe. Dok institucije mogu odgovoriti na potrebe preduzeća (npr. lansirajući novu uslugu, ili omogućavajući preduzećima pristup novoj tehnologiji), one često nisu sposobne da konstantno inoviraju da bi se predosjetilo šta bi privatni sektor trebao u budućnosti.

Razmišljajući sa mojom drugom kapom na glavi, rad sa privatnim sektorom u cilju poboljšanja tehnološkog menadžmenta i inovacije, fokusiran je na pomaganje individualcima i, u rijetkim prilikama, grupama ili mrežama preduzeća da formalizuju ili poboljšaju svoj inovacioni menadžment. Ovdje je moj izazov u tome da većina preduzeća inovira slučajno, ili ima elemente pristupa inovacionog menadžmenta bez da su toga svjesni. Ne radi se ni o čemu sistematičnom ili dosljednom.

Dakle, i institucije podrške i preduzeća nemaju u fokusu osnovne okvire svog razvoja i procesa učenja, da bi osigurali ne samo kratkoročne rezultate (nove proizvode i usluge, unapređenja procesa, smanjenje troškova itd), već i dugoročne uslove uspjeha (prisustvo na pravim tržištima, odabir pravih tehnologija, ulaganje u pravu vrstu zanja, partnerstva sa pravim ljudima, itd). Nadalje, većina preduzeća u institucija podrške imaju jednu zajedničku stvar: često se suočavaju sa ograničenjem resursa i time da je većina njihovog osoblja posvećena rješavanju problema, ne razmišljajući o budućnosti i tome šta bi bilo moguće nekad tokom procesa.

Odvojio sam veći dio marta za čitanje i pregledanje svoje zbirke članaka, knjiga, izvještaja sa prošlih poslova, i razgovor sa preduzetnicima i praktičarima razvoja kojim vjerujem. Na osnovu ove istrage, odlučio sam se da u “Potičući inovacije” uključim sljedeće kriterijume:

Ovo je bila vrlo korisna vježba. Ne samo da volim čitati o inovacijama, promjenama i tehnologiji, već takođe volim pronalaziti bolje načine za objašnjenje ovih koncepata. Bilo bi divno pronaći način da povežem moj rad na inovacionim sistemima, koji se često čine apstraktnim, sa teškim odlukama s kojim se preduzeća s kojim radim suočavaju.

Često radim u više tehničkim oblastima u kojim dominiraju akademici, inženjeri, naučnici i proizvođači, pa je bilo bilo važno pronalaženje jednostavnih, a ipak ubjedljivih načina da se doda vrijednost tome na čemu ovi pametni ljudi radi.

U narednih nekoliko blogova ću otkriti više o alatima koje sam izabrao, i kako se mogu koristiti.

Zahvaljujem se Edinom timu u Bosni i Hercegovini, koji me motivisao da pretvorim ovu ideju u format izgradnje kapaciteta i koji se složio da oprobam “Poticanje inovacija” na njihovom timu tokom moje posjete Banjaluci u maju 2015.

Šon Kaningem (Shawn Cunnigham), Mesopartner
sc[at]mesopartner.comBlogpost preuzet i preveden na srpski sa https://shawncunningham.wordpress.com/.