U prethodnom, trećem blogu iz serije rješavanja „kvadrature kruga“ u donošenju strategija i politika u BiH, pozabavili smo se indirektnom harmonizacijom, koja je korišćena pri harmonizaciji zakonskog i strateškog okvira, jer oni predstavljaju osnovu za harmonizaciju drugih, specifičnih politika i instrumenata podrške razvoju MSP u BiH.
U ovom blogu bavićemo se harmonizacijom takvih, specifičnih politika i instrumenata podrške. U takvim slučajevima, harmonizacija može da se izvodi na dva osnovna načina, odozgo-prema-dole (top-down) i odozdo-prema-gore (bottom-up), a često se koristi i njihova kombinacija. U specifičnom kontekstu BiH kao složene države, izbor jednog od ova dva pristupa primarno zavisi od činjenice da li se, u pogledu ustavne raspodjele nadležnosti, mogu na državnom nivou locirati odgovarajuće nadležnosti za vođenje politike o kojoj se u konkretnom slučaju radi, bilo da se na njih može direktno ukazati, bilo da se može indirektno zaključivati o njihovoj neophodnosti. Ukoliko se to može učiniti, onda je preporučljiva i izvodiva harmonizacija „odozgo-prema-dole“. Ukoliko nije, vrijedi pokušati sa harmonizacijom „odozdo-prema-gore“.
Prvi slučaj je primjenjiv na oblast infrastrukture kvaliteta. Po definiciji, infrastruktura kvaliteta se odnosi na sve aspekte metrologije, standardizacije, ispitivanja, upravljanje kvalitetom, certifikaciju i akreditaciju koji imaju uticaja na ocenjivanje usaglašenosti proizvoda, usluga i procesa sa odgovarajućim smjernicama unutar jedne zemlje i na međunarodnom planu. Njome se osigurava usklađenost domaćih lanaca vrijednosti sa međunarodnim sistemima i lancima vrijednosti. Radi se o složenoj mreži institucija, čiji su glavni elementi i odnosi predstavljeni sljedećom slikom:
Poenta je u sljedećem: da nema usaglašenog sistema akreditacije, standardizacije i mjerenja, a uz njih i certifikacije i testiranja sa kontrolom, razmjena roba i usluga između različitih zemalja odvijala bi se znatno teže, skuplje, sporije i komplikovanije.
Unutar jedne zemlje, izgrađen sistem infrastrukture kvaliteta izgleda otprilike ovako:
Izvor: https://www.mesopartner.com/fileadmin/media_center/Other_Publications/Relevance_of_QI_Innovation_Systems_2010_02.PDF
Ključna tijela se uspostavljaju na državnom nivou i pružaju usluge za sve unutar zemlje, na osnovu svoje uključenosti u međunarodni sistem kvaliteta. Tako je i u slučaju Bosne i Hercegovine, gdje Institut za akreditaciju (http://www.bata.gov.ba), Institut za standardizaciju (https://isbih.gov.ba) i Institut za metrologiju (https://www.met.gov.ba) predstavljaju osnovni dio infrastrukture kvaliteta u BiH, a istovremeno i dio evropske i svjetske mreže takvih instituta, kojima se osigurava jedinstven pristup u pogledu standardizacije, sistema akreditacije i mjerenja, kako unutar zemlje, tako i na međunarodnom planu.
Mala i srednja preduzeća, kao naša ciljna grupa, nalaze se u četvrtom krugu, a ono što njih ponajviše zanima nalazi se pretežno u drugom krugu i uključuje: ispitne laboratorije, kalibracione laboratorije i certifikaciona tijela. Radi se o uslugama koje su im neophodne da bi se uključile i opstajale u domaćim i međunarodnim lancima vrijednosti. Njima je posebno važno da su im te usluge dostupne (da nisu predaleko) i pristupačne po cijeni, uz pretpostavku da se njihove potvrde prihvataju u zemlji i na inostranim tržištima na kojima plasiraju svoje proizvode i usluge. Uz to, neophodna im je finansijska i stručna pomoć u uvođenju tehničkih standarda, bez kojih nije moguće izvoziti, npr. na jedinstveno tržište EU, a proces uvođenja tih standarda je veoma zahtjevan i skup.
Sistem infrastukture kvaliteta u BiH je još daleko od ove slike. Njegova izgradnja napreduje veoma sporo, uz duže ili kraće zastoje i povremenu dominaciju parcijalnih perspektiva, što dovodi do skretanja na sporedne kolosijeke i napuštanja glavnog pravca. Pritom nerijetko dolazi do politizacije ovog pitanja i, uzročno-posljedično, ignorisanja cjelovite slike problema i zanemarivanja interesa i potreba glavnih korisnika – u našem slučaju malih i srednjih preduzeća. Kada se razgrnu naslage političke magle i nerazumijevanja, postaje jasno da je interes svih u BiH izgradnja i razvoj koherentnog sistema infrastrukture kvaliteta, usklađenog sa međunarodnim sistemom, a takav cilj traži odgovarajuću strategiju, u čijem formulisanju, donošenju i provođenju treba da učestvuju sve zainteresovane strane. Razvijanje takve strategije predstavlja primjer harmonizacije „odozgo-prema-dole“, a njen rezultat treba da se sastoji u tome da svaki nivo vlasti u BiH i svi zainteresovani sektori prepoznaju svoje mjesto i doprinos u izgradnji i razvoju takvog sistema. A ima mnogo izazova i mnogo posla za svaki nivo i za svaki sektor: za nivo BiH naročito u prvom krugu sistema, za entitete naročito u drugom i trećem krugu; za privatni sektor i univerzitete naročito u drugom i trećem krugu, za asocijacije u trećem krugu. A za sve zajedno, mnogo više dobre volje i posla da se osigura kvalitetna međusobna komunikacija i koordinacija, kao i uklapanje parcijalnih perspektiva i interesa u širu perspektivu, iz koje je tek moguće doći do dobrih i održivih rješenja.
U usaglašenom nacrtu Strateških smjernica za harmonizaciju podrške razvoju MSP 2021-2027. harmonizacija „odozgo-prema-dole u ovoj oblasti je predviđena u okviru prvog strateškog cilja (Obnavljanje i jačanje pozicije MSP u globalnim lancima vrijednosti) i prioriteta 1.2. (Napredak u pogledu standarda i tehničkih propisa relevantnih za MSP). Predviđene su sljedeće mjere za realizaciju tog prioriteta:
- 1.2.1. Kreiranje i usvajanje sveobuhvatne strategije razvoja infrastrukture kvaliteta;
- 1.2.2. Unapređivanje inter-institucionalne saradnje u oblasti infrastrukture kvaliteta;
- 1.2.3. Povećanje učešća MSP u procesu razvoja standarda i radu stručnih tijela u oblasti standardizacije;
- 1.2.4. Poboljšanje pristupa MSP-a standardima;
- 1.2.5. Usklađivanje i implementacija zakonodavnog okvira sa EU acquis u oblasti tehničkih propisa za proizvode, ocjenu usklađenosti i nadzor nad tržištem.
Realizacija nekih od ovih mjera već je bila otpočela, ali je došlo do zastoja zbog političke krize i zastoja u funkcionisanju institucija na nivou BiH.
Primjer harmonizacije instrumenta za podršku malim i srednjim preduzeća odnosi se na mjeru 1.2.4. Poboljšanje pristupa MSP standardima. Implementacijom ove mjere treba da se u znatnoj mjeri olakša izvoz MSP-a na zahtjevna inostrana tržišta, u skladu sa EU direktivama/propisima novog pristupa, jer ispunjavanje odgovarajućih tehničkih standarda predstavlja neophodan uslov za izvoz proizvoda na jedinstveno tržište EU. Ovdje se isprepliću dvije dimenzije Indeksa MSP politika: dimenzija 7 (Standardi i tehnički propisi) i dimenzija 10 (Internacionalizacija MSP), tako da usklađenim intervencijama može da postigne istovremeni napredak u obje dimenzije. U okviru ove mjere preporučeno je korišćenje harmonizovanog instrumenta za finansijsku podršku uvođenju standarda u BiH, koji je razrađen u odgovarajućoj policy studiji (https://edabl.org/zasto-i-kako-podrzati-uvodjenje-tehnickih-standarda-u-preduzecima-policy-studija).
Instrument je razvijen na osnovu izraženog interesa izvozno-orijentisanim MSP, putem radionica o vidovima podrške koji su im najpotrebniji, korišćenjem znanja i iskustva stručnjaka i praktičara u ovoj oblasti, uz dragocjenu saradnju institucija koje se bave podrškom u pogledu internacionalizacije MSP-a i standardizacije. Polazi se od zahtjeva Evropskog tehničkog zakonodavstva (ETZ) u svim relevantnim aspektima, kao i od značaja tehničkih standarda za izvoz, te analizira postojeće stanje u BiH u pogledu politike i praksi podrške preduzećima, kao i tehničkih i trgovinskih barijera. Detaljno se opisuje proces uvođenja tehničkih standarda u sektorima metaloprerade i drvoprerade, u kojima se ostvaruje značajan dio izvoza BiH.
Na osnovu svega toga, razrađuju se dva modaliteta finansijske podrške malim i srednjim preduzećima u uvođenju tehničkih standarda, i to: osnovni obim sufinansiranja (M1), koji uključuje sufinansiranje 5 aktivnosti i prošireni obim sufinansiranja (M2), koji uključuje sufinansiranje 9 od ukupno 18 aktivnosti. Za svaku od tih aktivnosti data je procjena troškova i preporučeni iznos sufinansiranja, kako za metalopreradu, tako i za drvopreradu. Uz to, prikazani su i očekivani efekti za svaku sufinansiranu aktivnost. Nakon toga, opisani su osnovni koraci procedure za dodjelu sredstava i prikazan ogledni model javnog poziva kojim se osigurava transparentnost procesa i omogućava da se sva zainteresovana MSP, koja ispunjavaju uslove, mogu prijaviti za sufinansiranje uvođenja tehničkih standarda. Model javnog poziva uključuje sljedeće elemente: predmet i cilj poziva, uslove za prijavu (kompletnost i prihvatljivost), iznose finansijskih sredstava i način finansiranja, kriterijume i pravila za evaluaciju prijava, rangiranje, obavještavanje i ugovaranje, te izvještavanje, monitoring i evaluaciju efekata podrške.
Ovako razrađen instrument može da koristi svaki nivo vlasti u BiH, ukoliko želi da podrži izvozno-orijentisana preduzeća sa svoga područja. Na taj način se osigurava istovrsnost podrške, s tim da obuhvat i visina podrške zavise od ambicija i sredstava svakog zainteresovanog nivoa. Uz to, date su i preporuke za izbjegavanje situacija da jedno preduzeće za isti standard i istu vrstu podrške dobije sredstva iz dva izvora.
Mada je ovaj blog već predug, čini se da ne bi bilo suvišno naglasiti koliko je važna kvalitetna međusobna komunikacija i koordinacija, kao i gledanje na stvari iz perspektive koja je šira i od lokalne i od entitetske i od državne. Pravi primjer je izgradnja dijela sistema infrastrukture kvaliteta za koji su MSP najzainteresovanija, a nalazi se u drugom krugu gornje slike, prije svega ispitne laboratorije, odnosno tijela za ocjenu usaglašenosti. Njihovo uspostavljanje i funkcionisanje je skupo, a održivost zavisi od stepena korišćenja od strane preduzeća i cijene koju za to mogu da plate. A to zavisi od toga koliko su usluge koje takve laboratorije pružaju kvalitetne i koliko su priznate na tržištima koja zanimaju preduzeća. Bolji poznavaoci ove problematike znaju koliko je važno da se potencijalne lokacije za laboratorije sagledaju iz šire perspektive (gdje se u BiH i okolo već nalaze takva akreditovana tijela), te da se pažljivo analizira i procijeni gdje još postoji izvjestan potencijal za formiranje takvih tijela. Tek iz ukrštanja ove dvije perspektive i tek uz kvalitetnu komunikaciju i saradnju zainteresovanih institucija može da se dođe do dovoljno dobrih odluka gdje i kako podržati uspostavljanje i razvoj tijela za ocjenu usaglašenosti. Dobro polazište može da bude studija „Mapiranje institucija za ocjenu usaglašenosti proizvoda“ (https://edabl.org/mapiranje-institucija-za-ocjenu-usaglasenosti-proizvoda) u kojoj su mapirane postojeće ispitne laboratorije, kontrolna tijela, certifikaciona tijela i tijela za certifikovanje osoba u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori i Mađarskoj, i to za četiri izvozno-orijentisana sektora: metalopreradu, drvopreradu, prehrambenu industriju i industriju plastike. Uz to, u studiji su, na osnovu sadašnjeg kapaciteta i zainteresovanosti, preporučene institucije/firme za potencijalna tijela za ocjenu usaglašenosti.
U ovom blogu smo prikazali neke dijelove složenog mozaika harmonizacije u slučaju da je moguća i korisna primjena pristupa „odozgo-prema-dole“. U sljedećem blogu u ovoj seriji suočićemo se sa situacijom kada takav pristup nije moguć, a korisno je da se ostvari značajan nivo harmonizacije specifične politike i instrumenata podrške razvoju MSP u BiH.
Primjeri koje koristimo isprobani su i razvijeni u okviru projekta SBA u BiH, kojeg implementira Eda uz finansijsku podršku Švedske, putem Ambasade Švedske u BiH.