Postoji jaz između onoga što obrazovni sistem u Republici Srpskoj proizvodi i onoga što privreda traži, a taj jaz je sve vidljiviji. Nije nepoznanica da nam se djeca školuju za zanimanja koja naša privreda ne treba. Nije nepoznanica ni da naša preduzeća imaju teškoća sa nalaženjem radnika, iako su spiskovi Zavoda za zapošljavanje predugi.

Jedan od projekata na kojem trenutno radimo se bavi smanjenjem tog jaza, kroz pružanje podrške preduzećima i nezaposlenim: preduzećima da dobiju novozaposlene sa odgovarajućim vještinama, a nezaposlenima da steknu tražene vještine za rad i nađu zaposlenje.

Nedavno smo razgovarali sa predstavnicima pet preduzeća u Prnjavoru na ovu temu i želimo da podijelimo nekoliko viđenja koja su vjerovatno zajednička za sva preduzeća.

Za početak, važno je napomenuti da sva intervjuisana preduzeća planiraju zapošljavanje i do pedeset novih radnika godišnje.

–          Preduzeća smatraju da je teško pronaći radnike sa odgovarajućim znanjima i vještinama i da među nezaposlenim registrovanim u Birou za zapošljavanje ima vrlo malo nezaposlenih koji zaista traže posao.

Ovo se teško može vidjeti iz statističkih podataka, jer bi se na osnovu tih podataka dalo zaključiti da  preduzeća  mogu lako pronaći nove radnike na spiskovima nezaposlenih u Birou. U stvarnosti se dešava da se na ponudu jedne firme za zapošljavanje 25 ljudi sa evidencije Biroa za zapošljavanje, prijavi samo dvoje zainteresovanih. Razlozi za nezainteresovanost za posao su nerealni za nekoga ko stvarno traži posao: malo dijete, ne bih radio/la taj posao, ne odgovara mi da sada počnem da radim,… Imajući u vidu da se radi o nekvalifikovanim radnicima, da su ovakve ponude za posao vrlo rijetke i da je na Birou prijavljen veliki broj NK radnika, dolazi se do zaključka da veliki broj nezaposlenih u stvari ne traži posao.

–          Da bi dobila obučenog radnika, preduzeća moraju da organizuju obuke na kojima će ljudi steći neophodne vještine.

Obučavanje novih radnika predstavlja dodatno opterećenje za preduzeća, ali je neophodno ukoliko preduzeće želi da nastavi da radi. Obuke za novozaposlene se uglavnom rade u samom preduzeću, uz povremeno angažovanje stručnjaka koje u nekim slučajevima obezbjeđuju i dobavljači opreme.

–          Preduzeća nemaju dovoljno informacija o izvođačima obuka.

Vrlo su zainteresovana za pomoć pri organizovanju obuka, te bi zaposlila radnike koji su obučeni za rad u industriji  u skladu sa njihovim potrebama.

–          Sva intervjuisana preduzeća su izrazila zainteresovanost za organizaciju praktične nastave u preduzećima.

Praktična nastava je često prvi kontakt učenika i privrede. Upravo reduzeća, u kojima se obavlja praktična nastava, najčešće vrše odabir budućih radnika među učenicima koji dolaze na praktičnu nastavu. Stav predstavnika preduzeća, ali i Biroa za zapošljavanje i Srednje škole je da se potencijalni zaposleni ne nalaze u evidenciji Biroa, već ih treba tražiti među maturantima srednje škole.