Kako do većeg obima inovacija preduzeća u BiH

Inovacije su značajne za konkurentnost preduzeća, posebno u savremenim uslovima poslovanja koje karakterišu brze promjene i u tražnji i u konkurenciji. Pored toga što su važne za preduzeća, važne su i za privredu, odnosno za društvo u cjelini, jer konkurentna preduzeća kreiraju radna mjesta i ostvaruju prihode koji omogućavaju napredak u nizu oblasti.

Za početak, treba jasno definisati šta inovacija jeste, a šta nije, jer se može primijetiti da još uvijek postoje različita razumijevanja samog pojma inovacije. Dakle, potrebno je naglasiti da inovacija nije izum, što znači da su inovacije u privredi moguće i u uslovima relativno ograničenih resursa za istraživanje i razvoj kakvi su trenutno u BiH. Postoje različite podjele inovacija, a iz ugla preduzeća u BiH su posebno zanimljive:

  • inovacije proizvoda koje podrazumijevanju uvođenje proizvoda ili usluge koja je nova ili značajno unapređena u pogledu karakteristika i predviđenih načina korištenja, što može da uključuje unapređenja tehničkih specifikacija, komponenti i materijala, inkorporiranog softvera, pogodnosti za korisnika ili druge funkcionalne karakteristike i
  • inovacije procesa koje obuhvataju implementaciju novog ili značajno unapređenog metoda proizvodnje ili isporuke.

Uvođenje inovacija je vrlo zahtjevno za preduzeća. Mala i srednja preduzeća (MSP) u BiH posluju u uslovima ograničenih kapaciteta, posebno kada se govori o kapacitetima za istraživanje i razvoj. Za razliku od velikih privrednih sistema koji često imaju vlastite organizacione jedinice za istraživanje i razvoj, MSP najčešće nemaju resurse za izgradnju i funkcionisanje ovih kapaciteta. Osim toga, kapaciteti potrebni za razvoj novih proizvoda u preduzećima su ograničeni, jer su kapaciteti zauzeti ispunjavanjem zahtjeva kupaca koji traže niske cijene i kratke rokove isporuke. Zbog toga preduzeća imaju vrlo ograničene resurse za ulaganja, a resursi koje imaju su zauzeti ispunjavanjem zahtjeva kupaca. S druge strane, inovacije su u navedenim uslovima poslovanja jednako, ako ne i više, važne za opstanak i razvoj MSP.

Rješenje problema bi se moglo tražiti u tome da se MSP oslone na eksterne kapacitete, kao što su istraživački centri i obrazovne institucije, ali u okruženju nema dovoljno razvijenih kapaciteta za podršku preduzećima. To je uvid na kojem su zasnovane intervencije usmjerene na izgradnju kapaciteta preduzeća i institucija podrške, u smislu obuka i nabavke opreme potrebne za razvoj i testiranje proizvoda. Međutim, u praksi se pokazuje da to nije dovoljno. Naime, čak i kad su kapaciteti prisutni, interakcije između preduzeća, a posebno između institucija podrške i preduzeća nisu dovoljno razvijene da bi rezultirale inovacijama.

Relativno se brzo može doći do ispravnog i utemeljenog zaključka da su kapaciteti za inovacije MSP u BiH ograničeni, a da sistem podrške nije razvijen u mjeri u kojoj je to slučaj u zemljama u užem, a posebno širem, okruženju u kojima posluju preduzeća koja su konkurenti za MSP iz BiH. Dovoljno je razmotriti kvalifikacionu strukturu zaposlenih, opremu kojom preduzeća raspolažu, kao i broj, aktivnosti i resurse institucija i organizacija koje bi trebale pružiti podršku preduzećima u uvođenju inovacija. Zaključak bi bio da je potrebna izgradnja kapaciteta u vidu obuka i opremanja navedenih subjekata i to nije pogrešno. Međutim, nije ni dovoljno da bi riješilo problem. Naime, opremljene institucije podrške i unapređeni kapaciteti preduzeća još uvijek nisu dovoljni da pojedinačnim djelovanjem riješe problem, a navedene intervencije ne uključuju uspostavljanje i jačanje saradnje. U praksi se tako dešava da ima određenih institucija podrške koje imaju kapacitet, ali čiju podršku preduzeća ne koriste, iako potreba postoji.