S vremena na vrijeme, mala ili srednja preduzeća (MSP) se suoče sa zadatkom koji ne mogu da izvrše resursima koje imaju. U takvim slučajevima, potrebni su im eksterni resursi, bilo tehnologija, bilo ljudski resursi. Kada govorimo o ljudskim resursima, u nekim slučajevima, resursi će biti potrebni na duži period i MSP će zaposliti novog radnika. Međutim, ponekad ljudski resursi nisu potrebni trajno i u takvim slučajevima MSP će angažovati eksternog stručnjaka na određeno vrijeme.
Sve to djeluje racionalno, ali iskustva sa projektima pokazuju da MSP nisu uvijek voljna da koriste eksterne savjetodavne usluge, što onda otežava implementaciju projekata. Zašto je često takva borba sa savjetodavnim uslugama za MSP? Razmatranje razloga zbog kojih MSP koriste usluge eksternih pružalaca usluga može razjasniti stvari. MSP angažuju eksternu podršku, uključujući i savjetodavne usluge, uglavnom iz tri razloga:
- moraju reagovati i uvesti promjene koje zahtijevaju relevantni propisi,
- suočavaju se sa zadatkom gdje imaju tehnologiju i znanje ali ne dovoljno kapaciteta da dostave rezultat koji zahtijeva klijent, i
- nemaju potrebno znanje za izvršenje zadatka sa kojim se suočavaju, gdje zadatak može biti: a) zahtjev od strane klijenta ili b) nastojanje MSP-a da uvede inovacije.
Zahtjevi koji proističu iz propisa su specifični, jer su obavezni za MSP, dok je za druge gore navedene slučajeve zajedničko to da je inicijativa, čak i ako dolazi spolja, dobro shvaćena i prihvaćena od strane MSP, koje je svjesno mogućih koristi i zbog toga je spremno da koristi odgovarajuće savjetodavne usluge.
Međutim, ponekad inicijativa za promjenu u aktivnostima MSP dolazi iz projekata i programa subvencija, koji su definisani na osnovu analiza, odluka i mišljenja subjekata koji finansiraju/provode programe subvencija, o tome šta MSP treba da urade. Ovo može biti percipirano od strane MSP kao potrebno ili kao nepotrebno.
Prema tome, čini se da postoje tri grupe konsultantskih usluga:
- one koje pomažu MSP da ispune zahtjeve definisane zakonom/regulativom, kao što su standardi kvaliteta, što se generalno smatra neophodnim od strane MSP i zbog toga su tražene i prihvaćene od strane MSP;
- one koje pomažu MSP da odgovore na zahtjeve koje postavljaju klijenti ili da implementiraju ideje MSP koje su interno generisane, što MSP vide kao nešto od čega mogu profitirati u kratkom roku, kao što je savjetovanje o novim tehnologijama, receptima u prehrambenoj industriji i slično i MSP su često spremna da ih koriste i plate i
- savjetodavne usluge fokusirane na promjene u operacijama MSP koje su inicirane projektima i programima subvencija, koje, prema trenutnoj situaciji i prema razumijevanju MSP, nisu profitabilne za MSP u kratkom roku, uglavnom zato što nema neophodnih mehanizama i kapaciteta (npr. savjetovanje u industrijskom dizajnu rezultira novim proizvodom, ali bez riješene distribucije i prodaje), pa su MSP rijetko spremna da ih koriste.
Dakle, nove zadatke mogu zahtijevati i definisati relevantne institucije vlasti, zahtjevni klijent ili samo preduzeće, kada pokušava da uvede inovacije, tj. da razvije nove proizvode, poboljša poslovne procese, uvede poboljšanja u marketing i slično. Prema razumijevanju MSP, svi ovi zadaci uključuju prilično jasno vidljive i vjerovatne koristi za MSP, koje su ostvarive u prilično kratkom vremenu i zbog toga su MSP zainteresovana za ove promjene i za usluge koje te promjene omogućavaju. Istovremeno, projekti su često dizajnirani sa fokusom na budućnost, fokusirajući se na promjene koje, prema analizama i mišljenjima eksperata, treba da se dese i uključuju odgovarajuće savjetodavne usluge, koje često preduzeća ne vide kao korisne u kratkom roku, a osim toga nisu sigurna da će ostvariti određene rezultate. I zbog toga postoje neslaganja i nesporazumi.
Kako prevazići ovu situaciju?
Očigledno, MSP rado koriste savjetodavne usluge koje vide kao korisne na kratki rok. Dakle, izazov je korištenje od strane MSP savjetodavnih usluga, koje vide kao neku vrstu daleke i nesigurne budućnosti, pa zbog toga nisu spremna da ih koriste u kratkom periodu. Možda bi MSP bila spremnija da koriste savjetodavne usluge od kojih mogu dugoročno da imaju koristi, ako vide tu korist kao prilično sigurnu i ostvarivu. Dakle, može biti korisno pružiti informacije, objasniti MSP zašto su neke usluge predložene, zašto se smatraju potrebnim, kakve koristi mogu donijeti, pa na taj način povećati interes MSP za ove usluge. Ako čak i nakon pruženih informacija nema interesa MSP, onda je vjerovatno nešto pogrešno sa pretpostavkama i nalazima ili je to jednostavno (pre)daleko u budućnosti. U svakom slučaju, ako se takve usluge zadrže u projektu, biće zahtjevno obezbijediti interesovanje i uključenost MSP.
Sa druge strane, prvi koraci u određenim oblastima, poput digitalizacije i upravljanja energijom, moraju se preduzeti i u nekim slučajevima su opravdani. Dakle, ovaj stav ne bi trebalo da dovede do odustajanja od promovisanja tema koje su, prema svim informacijama i relevantnim mišljenjima, dugoročno korisne za MSP, već da se stvari jasnije sagledaju u fazi dizajniranja projekta, kako bi se minimizirali problemi sa učešćem kada počne implementacija. Dakle, ako je projekat fokusiran na savjetodavnu podršku koja spada u treću grupu gore opisanih usluga, početni interes MSP će vjerovatno biti nizak i biće potrebna intenzivnija promocija. Čini se da se ovaj obrazac ponavlja sa svakom temom koja je nova za MSP.